Ognjena karbonara: romantična večera za dvoje

Ognjena karbonara: romantična večera za dvoje

Pao je divan, romantičan zimski mrak. Ušuškana atmosfera, jelka koja svetli nežnim odsjajem, ja u večnoj crnoj maloj haljini i osmeh koji naslućuje da ON uskoro dolazi na večeru.

Božanstven početak divnog zimskog ljubavnog klišea iz romana srednjevekovnih udavača i sve bi zaista bilo baš kako treba, da nisam odlučila da JA kuvam, umesto da sam ga poslušala i pustila da ON kuva. Celo jutro provela sam u sređivanju kuće (a kad živite sa dva dečaka i psom, uz krpu i džoger potrebne su vam i određene super moći, tipa da učinite da nestane gomila veša iz korpe i sa patosa, stolica, tanjiri šteknuti ispod kreveta, izgrižene pertle i tona mrva sa kreveta jer je neko, čitaj ja, krišom jeo vruć hleb i kajmak noću uz seriju dok deca spavaju).

Pošto sam odvrnula Brejkerse na maksimum, uglancala sam kuću cakum pakum (lažem, samo sam zamaskirala) i prebacila se u kupatilo da i sebe dovedem u red. Obukla sam crnu haljinicu, našminkala se, stavila parfem i krenula u akciju kuvanja. Kod mene ceo život sve naopačke, tako da molim vas, bez komentara da je trebalo da kuvam u trenerci, a ne u crnoj haljini.

Prvo sam, logično, uzela da seckam čarobnu, preukusnu, božanstveno mekanu slaninicu od mangulice. Sve je bilo super, dok se nije desilo da uz slaninu secnem i malo prsta. Prvo sam kukala jedno 15 minuta što sam se rodila smotana, a onda sam umotala prst u neku papirnu maramicu jer mi je bilo glupo da stavim dečji flaster Star Wars.

Kad sam taj problem rešila, red je da se slanina proprži. Naravno, to mi je uspelo iz prvog pokušaja, kao da sam je na ognju pržila. Tako pregorela, računam, neće da se oseti ako je umešam sa jajima, kako recept nalaže. Pljusnem u onu šerpu koja dimi pet organskih jaja, promešam, sve vreme upućujući molitvu bogovima sa Olimpa da moja novopečena veza potraje bar malo duže od njegovog ulaska u moju kuću iz koje kulja dim. Otvorim sve što imam od vrata i prozora, konstatujem da će da me ubije promaja, ako prethodno ne izgorim u vrelom ulju koje pršti na sve strane i dodam biber i so. 

U međuvremenu, iz šerpe na drugoj ringli je počela da šljiska vrela voda, tražeći da hitno ubacim testeninu. Ubacim testeninu, promešam ja to sve lepo, pomerim onaj sos sa ringle i shvatim da sam u cajtnotu, pa brže bolje postavim sto. Pošto mi je pola tanjira polomljeno, skrpim nekako nešto od bakinog servisa koji čuvam za specijalne prilike, nađem čak i dve čitave čaše za vino i izaberem jedno od mojih omiljenih, elegantnih Pino Svetih ratnika.

I sednem da danem dušom i opet prizovem bogove sa Olimpa jer je crna haljina u međuvremenu postala nedefinisano masna i žuta, taze isfenirana kosa je smrdela na paljevinu, a crven lak na rukama bespomoćno se gulio dok sam pokušavala da bar malo dovedem šporet u red. Ona jadna testenina se prekuvala, ali sam je procedila ipak, uspešno prolivajući vrelu vodu na crne štikle. 

I tada je ON došao. Otvorila sam, na ivici suza, a on je stajao ispred mene, polunasmejan.

“Šta gori u hodniku”, pita me.

“Romantična večera za nas dvoje”, samouvereno odgovorim. 

Ušao je, poljubio me u čelo i krenuo direktno u kuhinju.

“Ognjena karbonara. Jedva čekam da probam”, izgovorio je, takođe samouvereno.

I probao je. 

I zamolio me da se presvučem u trenerku, dok on napravi večeru za nas dvoje. 

Pustio je neki lep tango, povadio jaja, slaninu i novu testeninu i zviždući spremio klopu za sekund. 

I napisao mi na prozoru, crvenim flomasterom: Ognjena Zorica.

Nasmejala sam se. Olimp je mirno spavao. 

Kontaktirajte nas

AdresaKnićaninova 3
11000 Beograd, Srbija
Telefon+381 60 3939399
Emailinfo@delicent.com
Radno vremePondeljak - Petak 9:00 - 20:00
Subota - Nedelja 9:00 - 14:00