Mamina turšija – porodična drama u jednom činu

Mamina turšija – porodična drama u jednom činu

Svake godine otprilike u ovo vreme počinje porodična diskusija hamletovskih razmera o tome ko polaže prava na tegle turšije i slatkog koje mama šteka u plakaru na terasi u mojoj eks devojačkoj sobi, a danas sobi mog najmlađeg brata.

Pošto je terasa deo MOJE, doduše bivše sobe, teritorijalno, tegle su u mom posedu. Pod tegle smatram: turšiju, slatko od jagoda, slatko od oraha, slatko od dunja, pekmez od kajsija BEZ grudvica, ajvar, tri do pet flaša kuvanog paradajza (koji podmećem deci u špagete jer ga ne vole klot) i sok od breskve, sok od maline i još jednu teglu slatka od jagoda za crne dane, tačnije, noći kad mi se prijede nešto slatko, a nema putera i meda.

Moj najmlađi brat smatra da je bespravno prisvajanje turšije deo porodičnog folklora jer je soba njegova, a postala je njegova kad sam se preselila zarad udaje, a on terasu i sobu naselio svojim stvarima, ali što se mene tiče, taj argument je labav, takoreći nevažeći. Moj drugi mlađi brat isto misli da polaže pravo na turšijski asortiman samo zato što je učestvovao u donošenju dve kese paradajza i jagoda sa pijace. Moji sinovi imaju nekakvu teoriju o nasleđu, ali oni se ne pitaju ništa jer nemaju nikakvog prava dok ne postanu punoletni. E sad, Mama, naš Zevs sa Olimpa, polaže najviše prava jer je celo leto seckala, cepkala, pasirala, kuvala, mešala, zvocala, tandrkala i teglila da bi te tegle i flaše bile pune, dok smo mi svi đuture plandovali i zahtevali da se smanji buka u kuhinji i uklone mirisi kuvanja na +40 stepeni jer naše prefinjene nozdrve leti tolerišu samo mirise dezodoransa i mleka za telo.

Tako nam je ovih dana počela sezona rasprave, a glavni argument nam je: zašto je napravljeno tako malo svega, jedva za pod zub, ko da jede, a ko da gleda (jedem ja, a oni gledaju, ako mene pitate, ali me, nažalost niko ne pita), a gospođa majka se ne štreca uopšte jer – što niste išli na pijacu kad sam vas terala da mi donesete. Realno, u pravu je. Tata je te situacije rešavao tako što bi sve pripalo njemu, pa nam delio na ravne časti, ali sad kad ga nema, situaciju rešavamo sami. A rešavamo je tako što krišom, kad niko ne gleda, vršimo upad i krademo, sve dok ne dođe na red Sveti Nikola i mama ne provali da nema za goste dovoljno i eto drame. Ove godine, najpametniji član prodice, ja, rešila sam problem civilizovano: podelili smo na ravne časti šta ima, a šta fali, ima da se donese iz Delicenta. Naš osnovni kriterijum za turšiju, slatko i sokove jeste da budu kao mamini, a taj kriterijum je vrlo teško ispuniti, osim ako si mali bistro u Knićaninovoj broj tri. 

Naravoučenije: ako imate situaciju kao našu ili nemate zimske đakonije uopšte, prošetajte do Delicent sajta ili bistroa i nahranite i dušu i goste jer tamo stanuju teglice i flaše pune zimskih ukusa baš kao da ih je mama lično spremala. 

Čiča Miča i gotova priča 🙂

 

 

Autor teksta: Zorana Šokorac

Kontaktirajte nas

AdresaKnićaninova 3
11000 Beograd, Srbija
Telefon+381 60 3939399
Emailinfo@delicent.com
Radno vremePondeljak - Petak 9:00 - 20:00
Subota - Nedelja 9:00 - 14:00